Između prošlosti i budućnosti

  Ponekad dođemo u one trenutke kada se izgubimo između prošlosti i budućnosti. Kada čudna praznina ispuni naš duh, a u mislima vrtimo neke stare slike, stare uloge. Toliko smo uloga u životu imali još kao djeca, koje tek tako u maglici vremena nestanu i postanu dio samo sjećanja. Kada stignemo na odredište koje smo željeli i kad nam se cilj ispuni, treba li zastati i okrenuti se na kratko iza sebe kako bi razumijeli sav put, teret i napor koji smo uložili da bi do istoga stigli? Ili treba samo nastaviti samo koračati naprijed? Da li je ispunjenje cilja olakšanje za dušu ili teret jer sada novi ciljevi moraju zamijeniti ono za što smo se dugo borili? 

Upravo se ja sada nalazim u jednoj takvoj situaciji, gdje sam postigao svoj dugo željeni cilj, a neobična praznina me vuče ka nazad i ne dozvoljava mi u ovome trenutku da vidim jasno puteve u budućnost. Naime u septembru ove godine završio sam i drugi fakultet i time zatvorio poglavlje svog života koje se tiče školovanja. 

Završio sam Fakultet političkih nauka, smjer Žurnalistika i komunikologija.

  I dok se nekada činilo da je do tog trenutka, završetka školovanja dug put, a cilj se činio dalekim poput snova, sada se nalazim sa druge strane. Pokušavam u sebi objediniti višegodišnje školovanje u jednu cjelinu i izvući neku poruku. 

Mogu zasigurno reći da je školovanje u današnjem vremenu izuzetno dug i težak proces kojeg dodatno otežavaju po mojoj percepciji zastarjelost sistema te potreba da se nešto promijeni. Djeca veoma rano ulaze u taj sistem, a put do ciljeva nosi mnoge izazove. Imao sam samo 6 godina kada sam krenuo u prvi razred osnovne škole, a sada sa nepunih 25 godina napokon mogu reći da je gotovo, ne učenje, jer čovjek uči dok je živ, nego institucinalno školovanje. 

  U ovim trenucima kada ne mogu još uvijek napraviti korak u budućnost tražim odgovore skrivene u prošlosti, šta sam želio, koji sam put prošao i gdje sam stigao. Da li sam mogao mudrije, drukčije? Kako god bilo da se nisam borio za ono što želim i za svoj mali glas kojeg su više puta željeli ućutkati, vjerovatno ne bih uspio. 

Lijepa sjećanja me vežu za osnovnu školu, posebno za niže razrede, dok je kasnije sve teže i teže bilo se uklopiti u sistem očekivanja i vrednovanja nastavnika i profesora kao i vršnjaka. 

Nije lako biti okružen sa preko dvadeset vršnjaka od kojih svako od njih ima drukčije vaspitanje i gradi drukčije vrijednosti. Tek sada vidim koliko je izazova bilo u mom obrazovanju, pa kako vidim kroz nećakinje, u obrazovanju mladih uopće. Treba stići na sve predmete, biti uvijek spreman i dati svoju dušu i za predmete koje volite, i koje ne volite, za dijelove gradiva za koja znate da ih je savremena nauka davno demantovala... Jednako toliko je teško ostati smiren i sretan upravo zbog odnosa među vršnjacima.

  Kada sve zbrojim upravo sam najviše patio zbog kojekakvih uvreda, prijetnji i komentara vršnjaka. Nažalost surova je istina da djeca postaju sve surovija. Nisam mogao biti pokadkad sabran ni smiren, pa nekad nisam ni bio mentalno stabilan da idem u školu. Tako sam i veoma mlad počeo piti lijekove za smirenje i antidepresive i odao se cigaretama te kao rani tinejdžer pušio kao Turčin. Biti autentičan, ili kako kaže pjesma od Partibrejkersa "biti isti, ...poseban, ...slobodan, ...samo svoj", ili bar težiti tome znači pozdraviti se sa mirnim životom, ali vatra u mom srcu je prejako gorila da bih pristao na drukčije.

Kasnije i u srednjoj školi mi nije bilo bolje i iskren da budem ne pamtim ju ni po čemu dobrome, ali eto nekako sam ju završio, tu moju Prvu gimnaziju. U istoj sam se rastao od spokoja, a pamtim ju i po ispadima gnjeva pojedinih profesora nad nama učenicima. Tako, nikada neću zaboraviti frustracije profesorice bosanskog jezika kada, ma šta uradio i koliko znao, nisam mogao dobiti veću ocjenu od dvojke, bez obzira što mi je to uvijek bio omiljeni predmet i na odlične ocjene u osnovnoj. 

Nakon završetka gimnazije i selidbe iz rodne Zenice u Sarajevo, izuzetno me pogodilo odbijanje sa Akademije likovnih umjetnosti, a toliko sam volio slikanje i dizajn. Htio sam steći sva moguća znanja iz oblasti umjetnosti, ali sudbina je pisala drukčije. Takvog razočaranog, roditelji su nagovorili da upišem astrološki institut znajući koliko sam još kao dijete volio horoskop, zvijezde, nebo, tarot... Moj put kroz astrologiju sam već opisivao u prethodnim člancima, pa se ovdje ne bih previše zadržavao na njemu. 

Ipak kroz neke astrološke analize i kroz pisanje nekih tekstova došla mi je ideja da upišem žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka. To je bila i prva moja odluka bez da me je neko savjetovao ili predlagao mi. Budući sam pisao blogove jako dugo kao i tekstove za dječje časopise, priče i poeziju, te sastavljao eseje, odlučio sam svoje pisanje okruniti diplomom. 

Pomalo prestrašen, a opet pun euforije, došao sam prvi dan fakulteta i upoznao mnoga nova lica za koja nisam ni slutio da će mi silno prirasti srcu. Nisam se opterećivao po prvi puta da li ću proći ili ne, da li ću položiti sve ispite. Bio mi je cilj završiti prvi semestar, kasnije drugi, onda nakon ljetnje pauze treći... I tako semestar po semestar uživao sam, sve mi je sve išlo od ruke, nisam gubio godine, tu i tamo neki predmet bih ostavio za semptembar. Ono što mi je posebno u srcu su druženja s kolegicama i kolegama, naše šale, pjesme i dugačke puš pauze u dvorištu fakulteta. Tamo bi sjedeći na stepenicama, ponekad i na drvenim klupama otvarali svoje duše i pričali o svemu što su nosili ti dani.  

  Malo po malo i toj avanturi je došao kraj, kažu ljudi ono što je lijepo kratko traje, a meni je zaista brzo prošlo. Neki školovanje pamte po drugarima iz osnovne škole, neki po onima iz srednje, a ja evo prvi puta od kad pamtim imao sam najbolju moguću grupu, na fakultetu. Ne bih nikoga mijenjao iz tog sastava. Po prvi put sam imao osjećaj da negdje pripadam i da to nisu samo dragi pojedinci već cijela grupa. Sa svakim sam se na svoj način povezao, s nekima više, s nekima manje, ali svi smo imali tu jednu zajedničku želju. Želju da naše riječi budućih novinara budu zapamćene i da makar malo doprinesemo da svijet postane bolje mjesto. 

Upravo ta zajednička želja nas je spojila kao grupu i činila da imamo osjećaj da smo jedni drugima svoji. Svojim kolegama ću uvijek željeti najljepšu moguću budućnost i puno uspjeha u svim sferama interesovanja i u poslu. 

A ja? 

Nadam se da ću i ja dobiti svoje mjesto u ovom svijetu za koje sam se dugo borio. Nekada, kada me prođe sjeta i ovaj osjećaj praznine. Kada shvatim kojim putem trebam nastaviti. Možda je ovo sada vrijeme da malo zastanem, osvrnem se i razmislim šta me je dovelo do ovog trenutka. Uzimam ovaj trenutak između prološlosti i budućnosti da se osvrnem na nekadašnje želje i napravim mjesta za ono što dolazi, prije nego što i on postane uspomena ili zakorači u ono što me čeka.

Pročitajte više o meni (kliknite ovdje).

Alek Boras.

Tajne staroslavenske religije

   Ironično u našem obrazovnom sistemu je to što učimo o božanstvima, drevnim običajima i kulturama koje su utjecale na savremenu kulturu drugih drevnih naroda, a o svojoj, staroslavenskoj jako malo znamo. Staroslavenska religija je uveliko utjecala na našu savremenu kulturu, običaje, tradiciju, a ista je duboko ukorijenjena u štovanje sveprisutnih religija na Balkanu. 

  Kada govorimo o staroslavenskoj religiji važno je napraviti razliku između onoga što zaista znamo i što predpostavljamo. Za razliku od grčke i rimske mitologije, mnogi pisani tragovi o drevnoj staroslavenskoj religiji su nestali, ali ipak možemo o istoj saznati kroz druge drevne tekstove. Važno je znati da je su i dan danas u duhu našeg naroda duboko ukorijenjeni staroslavenski običaji, a da toga nismo ni svjesni. Tako npr. mnogi kucnu na drvo za sreću ne znajući da je taj običaj povezan sa božanstvom šuma - Striborom. Slavenski naziv za blagdan Božića potječe od istomenog staroslavenskog blagdana u kojem se slavilo zimski solsticij, te produžetak dana ili rađanje mladog Sunca, ali i božanstva vatre - Božića Svarožića.

Slaveni su narod koji po poznatim izvorima potječe iz Evrope, a po alternativnim verzijama i iz sjevernih dijelova Azije. Slavenski jezik pripada grupi indoevropskih jezika i samim tim nosi obilježja drugih evropskih ali i azijskih jezika. Ipak drevni vedski tekstovi, indoiranski kao i staroslavenski tekstovi koji su preživjeli zub vremena navode Slavene kao jedne od najstarijih naroda na svijetu. Tako npr. riječ “rishi” na sanskritu značu mudrac, a prema vjerovanju nekih poznavaoca sanskrita Rusija potječje od riječi “rishija” ili zemlja mudraca.

Vječita enigma u proučavanju drevnih religija je nerazumijevanje pojmova monoteizma i politeizma. Kod većine mainstream historičara ti pojmovi su korišteni bez razumijevanja antičke mudrosti. Tako se npr. i hinduizam naziva politeizmom, što nije istina, jer hindusi vjeruju u vrhunskog Boga Brahmana, koji je iznad kreacije, a materijani svijet je njegova sijenka u kojem ljudska bića imaju posebnu ulogu. "Polubogovi" za većine hindusa su viša bića, sa višim ulogama, te moleći se istima smatraju da mogu dostići božansku svijest. Štovanje je gotovo slično kao i u kršćanstvu - vjernici se mole vrhunskom Bogu, ali štuju svece i anđele kako bi im transcendentirali božansku svijest i doveli ih bliže vrhunskom Bogu.

Slična obilježja je imala i staroslavenska religija, baš kao i sve drevne religije. Stari slaveni su štovali jednog vrhovnog Boga koji je iznad prostora i vremena a zvali su ga Višnji ili Sve-višnji, te su ga posmatrali kao kao personizovanog. Spekuliše se da li Višnji, odnosno Sve-Višnji ima dodirnu tačaku sa indijskim vedama koje personizovanog Gospoda štuju kao Višnua. Slavenska vrhovna božanska ženska energija se naziva Leila, dok se u Indiji naziva Lakšmi. (Lakšmi je otjelovljena energija sreće, a gdje je Gospod Bog tu je i sreća). 

  Staroslavenska religija se posmatrala kroz godišnje cikluse, 4 godišnja doba, ali i kroz kosmičke cikluse. Astrologija je bila vrlo važan fragment staroslavenske religije jer su se pomoću praćenja zvijezda određivali blagdani, vrijeme žezve ali i važne prekretnice u ljudskoj historiji. Godišnja doba su posmatrana u malom kao replika kosmičkog doba. Takvo posmatranje nalazimo ponovno u vedama gdje kosmičko proljeće predstavlja zlatno doba odnosno Satya Yugu, ljeto ili Treta Yuga, jesen odnosno Dvapara Yuga i na koncu kosmička zima ili Kali Yuga, što je zadnje doba materijalnog postojanja, i doba u kojem se trenutno nalazimo. 

"Polubogovi", odnosno božanstva koja nisu vrhovni Bog ali imaju uloge u održavanju i kontroli kosmičkog reda (kao anđeli u abrahamskim religijama) su bili neizostavni dio staroslavenskog štovanja. Štovani su bili i među bogumilima, a i dan danas nisu nestali, već su se spojili sa kršćanskim svecima. Tako npr. kao što danas svaka kršćanska obitelj ima svog sveca zaštitnika, u prošlosti je svaka obitelj imala poluboga zaštitnika. Neki slavisti tvrde da su stari Slaveni nakon dolaska kršćanstva “sakrili” "polubogove" iza ikona svetaca tako npr. Đurđevdan se povezuje s proljećem, a nekad se na taj datum slavio polubog Jarilo, koji je slično prikazan Svetom Đorđu. 

Među praznicima starih slavena, osim pomenutog Jurijeva (Đurđevdana), ovo su važniji koji su se obilježavali:

• Koljada / Koleda — zimski period oko zimskog solsticija, povezan s obnovom Sunca, novim ciklusom godine, pjesmama, maskiranjem i obilaskom domaćinstava. Kasnije je snažno povezan s božićnim običajima.
• Maslenica — kraj zime i prijelaz prema proljeću. Obilježavali su je obredi, gozbe, paljenje ili spaljivanje lutke zime i različiti običaji vezani za plodnost.
• Jarilo / Jarilov dan — proljeće, plodnost, vegetacija i životna snaga. Međutim, konkretan oblik kulta Jarila poznat nam je prvenstveno iz kasnijih izvora.
• Kupala / Ivanjdan — ljetni ciklus, voda, vatra, bilje, plodnost i pročišćenje. Ovo je jedan od najboljih primjera kako su se stariji običaji povezali s kršćanskim blagdanom Ivanjdanom.
• Perunov dan — tradicionalno se povezuje s Perunom, gromom i ratničkom funkcijom. Ipak, tvrdnja da su svi Slaveni imali jedinstven „Perunov dan“ na isti datum nije čvrsto historijski potvrđena.
• Dožinkе / žetveni običaji — završetak žetve i zahvalnost za ljetinu. Širom slavenskog prostora postoje brojni tradicionalni obredi vezani za posljednji snop žita, plodnost zemlje i narednu godinu.
• Dani predaka / zadušnice — različiti običaji posvećeni mrtvima i precima. Ovo je posebno značajan element slavenskog tradicionalnog svjetonazora, iako se datumi i nazivi razlikuju među narodima.
• Mokošini ili ženski obredni dani — običaji povezani s Mokoši, ženskim poslovima, plodnošću i zaštitom žena; ovdje također treba biti oprezan s rekonstrukcijama.
  

Kada govorimo o štovanim "polubogovima", ovo su bili oni među najbitnijima:

• ⚡ Perun — "Polubog" groma, munje, neba i ratničke moći. Jedan od najbolje potvrđenih slavenskih božanstava. Posebno je poznat iz istočnoslavenskih izvora. Pandan su mu grčki Zeus i indijski Indra.
• 🐍 Veles (Volos) — Božanstvo povezano sa stokom, bogatstvom, zemljom, magijom, podzemljem i svijetom mrtvih. U mitološkim rekonstrukcijama često je Perunov suparnik.
• 🌾 Mokoš — Žensko božanstvo povezano s plodnošću, zemljom, ženskim poslovima i predenjem. Jedino je žensko božanstvo koje se izričito spominje među idolima kneza Vladimira u Kijevu.
• ☀️ Dažbog — Božanstvo čije se ime povezuje s davanjem i Suncem; pojavljuje se u starim istočnoslavenskim književnim izvorima. 
• 🔥 Svarog — Božansko biće povezano s nebom, vatrom i kovačkim zanatom. Njegov status i funkcija predmet su rasprava među istraživačima.
• 🔥 Svarožić — Povezan s vatrom i ognjištem; u nekim izvorima pojavljuje se kao božanstvo vatre.
• 🌱 Jarilo — Lik povezan s proljećem, plodnošću, vegetacijom i životnom snagom. Međutim, većina podataka o Jarilu dolazi iz kasnijeg slavenskog folklora, pa ga treba razlikovati od bolje dokumentiranih božanstava.
• 🐎 Svetovid / Svantevid — Važno božanstvo zapadnih Slavena, naročito povezano s kultom u Arkoni na otoku Rügenu. Povezuje se s ratom, proročanstvom, plodnošću i obiljem.
• 🐎 Triglav/Rod — Troglavo božanstvo poznato iz izvora o zapadnim Slavenima. Njegovo sveto trojstvo vjerovatno predstavlja kosmološku simboliku. Pandan mu je vjerovatno indijski Brahma, materijalni kreator.
• 🌊 Prove — Božanstvo koje se spominje kod srednjovjekovnog hroničara Helmolda. Povezuje se sa svetim gajevima i sudskim/božanskim poretkom, ali podaci su oskudni.
• 💀 Morana – Božica zime, smrti i završetka životnog ciklusa. Povezuje se s tamnim dijelom godine, ali i s prirodnim procesom umiranja i ponovnog rađanja. U slavenskim narodnim običajima njen lik se često simbolično prikazuje kroz lutku koja se na kraju zime spaljuje ili utapa, čime se označava kraj zime i dolazak proljeća. Pandan joj je grčka božica Hekate i indijska božica Kali.
• 🦌 Stribor — "Polubog" šuma, prirode, životinja. Popularnost u savremenoj kulturi je stekao kroz pripovijetku spisateljice Ivane Brlić Mažuranić - “Šuma Striborova”. Pandan mu je grčki Pan. 

Stari Slaveni su imali brojne predaje o drugim bićima i utvarama za koje su se vezali brojni mitovi i legende. 

• 🌿 Vile – Nadnaravna ženska bića povezana s prirodom, planinama, šumama i vodama. Prirodna su granica između ovozemaljskog i onozemaljskog.
• 🌊 Vodolija – Duh rijeka, jezera, mora i drugih voda.
• 🏠 Domovoj – Kućni duh i zaštitnik domaćinstva.
• 💧 Rusalke – Vodena i prirodna ženska bića, naročito poznata u istočnoslavenskoj tradiciji, nimfe.
• 🌙 Mora – Noćno biće povezano s morama i pritiskanjem ljudi u snu.
• 🧛 Vampir – Nemrtvo biće koje se prema narodnom vjerovanju vraća među žive. Vjerovalo se da osoba postaje vampir ako premine tragičnom ili naglom smrću usred ogromne nepravde.
• 🐺 Vukodlak – Čovjek ili mrtvac povezan s pretvaranjem u vuka. Uvijek povezan sa divljom i krvoločnom ljudskom prirodom.
• 🐉 Zmaj – Moćno mitsko biće koje može imati zaštitničku ili opasnu ulogu.
• 🐍 Aždaja – Veliko zmijoliko čudovište, naročito prisutno u južnoslavenskom folkloru.
• 🌾 Poludnica – Duh polja koji se prema predaji pojavljuje oko podneva.

  Iako mnogo toga iz staroslavenske religije ostaje enigma, možda pravu istinu možemo pronaći proučavajući običaje, tradiciju, kulturu. Jer, baš onda kada mislimo da sve znamo uvijek nas nešto iznenadi. Neke misli i istraživanja kao što je bliskost staroslavenske religije sa drugim drevnim religijama nisu potvrđene u mainstream nauci, ali da li je moguće da su mnogi narodi govorili milenijma istu tvrdnju kroz simbolične kulturološke razlike? Postavit ću nekoliko slika da to i dokažem, ostalo procijenite sami.

Gore: slavenski “polubog” Triglav; Dole: indijski polubog Brahma 

Gore: slavenska božica Morana; Dole: Indijska božica Kali

Lijevo: Krsnik i Rada iz staroslavenske religije; Desno: vedski Kriša i Majka Radarani 

Božanstvo proljeća — Jarilo i lik Svetog Đorđa

!!VAŽNO!!

Ovaj blog je prvenstveno bio namijenjen sakupljanju mitova i legendi te kratkim pričama, zbog čega je i dobio ime "Legendarijum", ali budući da je koncept istog malo drugačiji, tačnije unio sam u isti svoj odraz, adresa bloga će biti promijenjena u "4lek.blogspot.com". Zapamtite ju/zapišite ju kako bi se nastavili pratiti u čitalačkim pustolovinama!

 PS. Skupio sam kolekciju novih reboot Winx lutki u civilnom izdanju :D, a uskoro će i članak o samom ponovnom pokretanju franšize, o seriji Winx Club: The Magic is Back!

Do čitanja,

Alek Boras.

Novosti i planovi za blog

   Ljeto je već uveliko tu, nadam se da uživate u toplim danima, odmoru i svemu što ovo godišnje doba nosi. Kako je već neko vrijeme prošlo od moje prethodne objave, odlučio sam napisati ovaj kratki post u cilju da vam ispričam šta se dešavalo sa mnom, gdje sam sada i šta planiram. Naime imao sam malo drukčije planove za blog, i trebao sam do sada više postova objaviti, ali cijela ova 2026. godina krenula mi je dinamično. U cijeloj toj zbrci, u potrebi da završim svoje obaveze ali i da razbistrim svoj um, blog sam malo zapostavio. 

Iskreno, tome je doprinijelo i razočarenje u mainstream kulturu, medije i medijsku (ne)kulturu, kao i u manjak medijske pismenosti, barem na području Balkana. 

  S početkom ljeta i kako su moje fakultetske obaveze završile, provodio sam više vremena na društvenim mrežama i nisam puno propustio dok nisam ulazio... Skandali, tračevi, reality program, crna hronika... A komentari su katastrofa... Čak u nekim kulturološkim i sportskim temama, kao što je FIFA Svjetsko prvenstvo 2026., komentari ljudi s Balkana su užas. Toliko govora mržnje na neke obične teme, toliko nacionalizma, rasizma, seksizma, šovinizma, da bi svaki demon pozavidio. Ne znam kamo će ovo društvo otići dokle god se ne sprovode moderiranje sadržaja na internetu. Umberto Eco je dobro rekao kada je izjavio da društvene mreže daju pravo glasa legijama idiota koji su nekada govorili samo za šankom, nakon čaše vina. 

S druge strane nisam neko kome su prijoriteti broj posjetitelja, čitanost, komentari, ali sam zaista žalostan što nema više domaćih blogera. Društvene mreže su "preuzele" mlade ljude. Te društvene mreže ustvari ne nude puno toga korisnog, dok blog po meni ipak ima tu kulturu čitanja, konstruktivnog razmjenjivanja mišljenja, dijaloga te pisanja. Bilo kako bilo, neću odustati od bloga, i imam dosta planova, ali o tome nešto nakon dijela šta se dešavalo sa mnom. 

Nešto u meni u posljednje vrijeme...

  Od početka godine čudne energije su me pratile, a zima pa i proljeće su mi prošli u nekom vidu pripreme za nove životne početke. Sam taj proces transformacije mi nije bio sasvim lagan. Imao sam zdravstvenih problema, zatim jedna osoba u mojoj porodici je morala na operaciju, a u svemu tome morao sam obaviti fakultetske obaveze u završnoj godini studija. Nekako, malo po malo, priveo sam sve to kraju, od prakse, do odslušanih predavanja te zadataka koje sam morao obaviti u sklopu semestra. Još mi je mrvica ostala do konačnog završetka studiranja.

Ipak, ponovno dolazim do onog osjećaja kojeg sam imao na kraju srednje "kad imam snage samo za kraj, nova avantura počinje". Neki prazan osjećaj u meni koji govori da iz ničega moram nešto sagraditi, započeti, a ne znam ni šta, ni gdje, ni kako... Osjećaji su mi pomješani. Od toga da sam sretan što se jedno životno poglavlje zatvara, do tuge i nostalgije i nemogućnosti apsorbovanja osjećaja zrelosti, gdje još uvijek sebe vidim kao srednjoškloca sa ruksakom. Od zadnjeg puta kada sam taj osjećaj proživljavao prošlo je pet godina, a od tada se puno toga promijenilo. Ne znam kamo će me život odvesti... Eh kada bi barem srce bilo škrinja koju zatvoriš i kreneš dalje…

Planovi za blog

Blog mi mnogo znači, daje mi mogućnost da izrazim svoje misli, želje, priče i znanje makar ono bilo i malo poput zrna u srcu beskrajnog svemira. Ne vjerujem da će ovaj blog biti popularniji, niti čitaniji ali barem je mali odraz mene u internetu, malo mjesto za mene u oceanu koji preplavljuju drušvene mreže, tabloidi i portali.

S vremena na vrijeme maštam o tome da neko potajno čita ovaj blog a da ne želi ili se stidi komentirati. Ipak vaš komentar mi mnogo znači, pa ću vam tu postaviti sliku kako možete komentirati članke.

Na kraju svakoga članka nalazi se prozor u kojem možete ostaviti komentar. Možete komentirati preko Google računa, anonimno ili samo potpisati se. Objavljen komentar dolazi meni na e-mail kojeg ja objavljujem na blog.

Ne očekujem hiljade niti stotine komentara poput influensera na društvenim mrežama, ali nekoliko komentara mi daje podsticaj da održavam ovaj blog i da se trudim. Da jedna iskrena i dobronamjerna osoba pročita moje članke dovoljna mi je inspiracija za dalje.

Važna napomena je da za svaki dobar članak, post ili priču potrebno je dosta truda. Od pretraživanja literature, analize, pisanja, iznošenja emocija i stavova do provjere gramatike i pravopisa. Vaš komentar iz tog razloga mnogo znači blogerima jer tako vrednujete i cijenite nečiji trud.

Još jedan plan za blog je urediti dizajn, kako bi blog izgledao profesionalnije a u isto vrijeme šaren i razigran, kao odraz moje osobnosti.

U budućnosti priremam mnogo zanimljivih članaka i priča, a u nastavku ću navesti i neke od njih koje možete očekivati u narednom periodu.

• Staroslavenska religija - između istorije i mita
• Strah od brojeva
• 10 urbanih legendi koje su obišle svijet
• Moja borba sa anksioznošću i depresijom
• Nostalgija: povratak u dvijehiljadite
• Astrologija i kuće zodijaka
• Kratka priča "Vila"

Tu dolazimo do vaših prijedloga i sugestija. Kakve teme vas zanimaju? Šta volite čitati? Možete i sami predložiti neku temu koju bih mogao obraditi. Svaki pristojan komentar vrednujem i uzimam u obzir kao i konstruktivne kritike.

Hvala vam na izdvojenom vremenu za čitanje!

Alek Boras.

Šta i da jesam?

Postoje ljudi koji cijeli život žele biti prihvaćeni. Mijenjaju glas, skrivaju emocije, paze kako hodaju, kako pričaju, šta vole i koliko osjećaju. Sve to kako bi postali verzija sebe koja manje smeta drugima.

Isto sam pokušavao dugo vremena, ali nije išlo.

U nadanjima da postanem “normalniji”, gubio sam svoju osobnost, svoju prirodu, svoj identitet, svoja interesovanja i na kraju priliku da budem sretan.

Puno toga sam stavio na kocku zbog želje da budem prihvaćen, što se nije dogodilo. Velika cijena koju sam platio da budem prihvaćen nije me spasila tuđih predrasuda. Postoji u meni nešto jače, poput snage svemira koja je tinjala mojim venama i čekala trenutak da bude slobodna.

Emocije sam doživljavao dublje, ljude sam osjećao jače, tišine koje govore i poglede koji zadiru u dno duše. Hipersenzitivan sam, ili kako bi mistici rekli ja sam “indigo dijete”.

Čovjek se naprosto umori od pretvaranja. Dok srce gori poput ognja, dozivajući anđele i vile da ga povedu sa ove planete shvatite da vrijeme nikoga ne štedi. I tako jednog dana pustih sve i preobrazih se i psihički i fizički u verziju sebe prema svojoj osobnosti i interesima. I ne nisam prihvaćeniji, sude mi i dalje i stariji i mlađi a da nisu ni pokušali upoznati me. Nemam zlata, nemam blaga, nemam životnu saputnicu i nemam ništa osim snova, ali imam sebe i svoj ponos.

U svijetu u kojem učimo o liberalizmu, ravnopravnosti i ljudskim pravima i dalje niko ne govori koliko je teško biti muškarac sa emocijama.

Od malena smo naučeni da budemo jaki, da ne plačemo, ne govorimo, izdržimo, da ne pokazujemo emocije. Pa da li je to ravnopravnost i liberalizam kojem težimo?

Ne bih rekao!

Ako muškarac nema pravo da osjeća, koliko smo zaista slobodni?

Čitam nedavno na vijestima, mladi muškarci se pozivaju u susjednim zemljama da služe vojni rok. I dok brojni pasivni komentatori podržavaju takve reforme, govoreći o kojekakvim vrlinama i disciplinama ja se i dalje pitam… Zašto? Zbog čega?

Od koga da se brane? Da li ne shvaćaju da smo svi mi zajedno braća i sestre stanivnici ovoga svijeta?

Ne shvaćaju kad bi svijet zamijenio puške za ruže, ljubav bi procvjetala tamo gdje je nekad’ vladala mržnja.

Ali ko sam ja da o tome govorim? Dječak u tijelu dvadesetčetverogodišnjaka koji čita zvijezde i sudbine na izlizanim kartama tarota… Onaj “ludak” u šarenoj odjeći koji pleše na ulici i sanja o nekim dalekim zemljama i davnim vremenima…

Šta i da jesam?

Ne diram u druge ljude.

Kozmopolita sam.

Živim svoj život u neprobojnoj sjeni.

Ne zanimaju me tuđi životi.

Imam drukčija uvjerenja.

Imam drukčije interese.

Proživljavam emocije na drukčiji način…

Uzori su mi samo mudri koji su mijenjali svijet na bolje.

Srce svoje dajem samo onima iskrenima, koji lete iznad kukavičjeg gnjezda.

Pa šta?

Ako je moja sreća grijeh, neka bude moj jedini grijeh. Nisam savršen, ni čovjek ni muškarac za pojedine. Ali zapamtite, da sudite krivom čovjeku.

Osobe poput mene ne uništavaju ovaj svijet, ne sijaju podjele među ljudima niti tuđe potomstvo stavljaju na kocku šaljući ih na vojne rokove, koji bi kasnije mogli poginuti za tuđ’ narod, ni krivi ni dužni.

Ne mogu reći čuvenu biblijsku izreku “nek baci kamen ko je bezgrešan”, jer je trenutni svijet daleko od nebesa… Ali barem kad gađate, gađajte na pravu adresu.

A ja? Umorio sam se od objašnjavanja ljudima. Nismo svi rođeni da budemo isti. Ispričavam se, ali ne tražim da me svi razumiju. Tražim samo da budem ono što jesam.

I na koncu, pitam vas, šta i da jesam?

Do čitanja,

Alek Boras.

Ispod tog znaka Winx: priča o djetinjstvu, magiji i meni

 

  Postoje svjetovi koji nikada ne nestaju, samo se ponekada sklone i čekaju pravi trenutak da zasjaju u našim srcima poput beskonačne inspiracije. Tako je i sa mnom kada je riječ o svijetu Winxica, tih predivnih vila, čuvarica svjetova. Svi smo ih voljeli tih, meni uvijek nostalgičnih, dvijehiljaditih, te ranih 2010-ih godina, kada smo na malim ekranima čekali svaku subotu i nedjelju da gledamo njihove nove nastavke. Ljeti bi se pak reprizirale one stare sezone i avanture koje smo već odgledali do te mjere da su nam se čuvene pjesme uvodnih špica poput „…tvoja ruka u mojoj ruci, to nam daje pravu moć i sigurno bit ćemo jače od svih!“ i „Winx je opet tu, Winx na okupu, borba protiv zla, postajemo jače, to je prava moć Believixa…“ ušle duboko u pamćenje da ih se i dan danas sjećamo.

Za to vrijeme, veliki zaljubljenici u vile našeg djetinjstva, poput mene, bi cijelo ljeto pratili blogove mladih fanova „Winxera“ ne bi li pronašli informacije o novim sezonama i avanturama koje bi tek stizale na male ekrane na jesen uz prva zvona nove školske godine.

 

  Iako će se sada mnogi postidjeti na pomen Winxa, naročito osobe moje generacije dvijehiljaditih i reći da nisu gledali Winxice ili da se ne sjećaju istih, znam negdje duboko u sebi da nije tako, da se samo prave važni i da im je neugodno ponovno probuditi dječju radost u sebi. Svoju ljubav prema Winxicama ne krijem i nisam nikada krio, kao ni ljubav prema djetinjstvu i dvijehiljaditima. Winx su na malim ekranima bile inovacija i nešto što svijet do tada nije vidio – šest vila pripravnica, kasnije čuvarica, u borbi protiv zla i za spas čovječanstva i cijelog svemira. Nekada u ruhu prekrasnih vila raskošnih kosa i krila, a nekada prikrivene u civil među običnim ljudima gdje iz prikrajka čekaju da krenu u akciju, ali uvijek beskrajno harizmatične. 

Upravo te transformacije, preobrazbe, vilinske forme kojih je u kasnijim sezonama bilo više (Charmix, Enchantix, Believix, Sirenix…) doprinijelo je na popularnosti ovoj omladinskoj crtanoj seriji koju su zasigurno gledali svi, dječaci, djevojčice, tinejđeri, studenti, pa i stariji.

 

  Svatko je rado pratio pustolovinu naizgled obične djevojke imena Bloom, koja je odrasla na Zemlji sa roditeljima u maloj kući, a opet koja se nije uklapala u društvo zbog svoje harizme i ljubavi prema mitovima i legendama – od trenutka kada je srela vilu u borbi i sama otkrila svoje moći, te da je drukčija od drugih. Ne samo da je drukčija bila na Zemlji već i u čarobnoj dimenziji, koja je u isto vrijeme odaljena ali i bliska sa Zemljom u cijeloj toj priči. Bloomina potraga za genetskim porijeklom ali i porijeklom njezinih moći, Zmajevog, iskonskog plamena, bio je težak makar koliko i život na Zemlji, ali zajedno sa vilama, studenticama studijuma za vile čuvarice – Stellom, Florom, Mjuzom, Tehnom i Lejlom (u izvornoj talijanskoj verziji Aishom), krenula je na put borbom protiv zla, radom i trudom da i sama postane vila čuvarica, a ujedinjene formirale su grupu Winx. 

Zajedno su različite koliko i slične, a isprepletene teške sudbine mladih vila su ih povezale da postanu nerazdvojna grupa, uz čarobnjake, momke iz druge škole te pokadkad sa dobrim vješticama u borbi protiv onih zlih, te mračnih božanstava i čarobnjaka koji su prijetnja svemiru.

 

  Prve tri sezone uz dva filma u 3D animaciji koja su se prikazivala u kinima neposredno nakon završetka treće sezone, zaokružile su jedno poglavlje ne samo u radnji koja prati crvenokosu vilu Bloom, već i u historiji animiranih serija i filmova. Pisac i kreator Winxa – Iginio Straffi, uz njegov tim studija „Rainbow“ napravili su remek djelo gdje se mašta susreće sa mitovima i stvarnošću. Kasnije su se počele nizati crtane serije sličnog karaktera, kopije Winxa, doduše neke vrijedne pažnje, neke lošije, ali zasigurno je to da je Winx postavio visoke standarde i očekivanja generacije mladih diljem svijeta. Winx je bio i prekretnica savremenih crtanih filmova uz poruke koje su se plasirale istim sadržajem baš za vrijeme u kojem se nalazimo. 

Ipak Winx tu nije stao, kasnije, od četvrte sezone Winxa, fokus više nije na Bloom i na njenoj životnoj priči već na novim opasnostima, misterijama svijeta i zlikovcima koje sada, Winxice kao punopravne vile čuvarice moraju zaustaviti kako ne bi nastao disbalans između svjetova. Kako je vrijeme odmicalo, očigledno je bilo da je inspiracije za radnju bilo sve manje i manje, a naročito, sjećam se, kritikovali smo na internetu tu spornu sezonu 7. Bilo kako bilo, Winx je ostao dio popularne kulture 2000-ih, i 2010-ih, barem za mene jednog ljepšeg, bezbrižnijeg, razigranijeg vremena.

 

  Eh sada… pitanje koje me mnogi pitaju je zašto je za mene Winx toliko značajan? Bio je popularan, kao i svemu u ovom svijetu tako i Winxu je morao doći jednom kraj, zašto i dalje volim Winx? Odgovor je jednostavan koliko je i složen. Winx je meni prvenstveno djetinjstvo i prvi izvor inspiracije. 

Ne samo da zato što mi je prva asocijacija na djetinjstvo, naprotiv svakog dana, od kada sam prvi put pogledao Winx, nije prošao dan da nisam razmišljao o istom, tako i dan danas sa mojih 25 godina. Winx osim što je obilježio moje djetinjstvo cjelokupno, vežem ga i za bitne trenutke mog odrastanja. Za lijepe uspomene kako i one tužne. 

Rane sezone Winxa vežem za rano djetinjstvo, sunčana ljetnja jutra, vrijeme kada bih otišao sa roditeljima na more i nema mjesta na kojem nisu bili Winx posteri, plakati, igračke, lutke… Kasne sezone Winxa (od sezone 5 pa nadalje) vežem za rođenje starije nećake i njeno odrastanje, koja je zajedno sa mnom svako jutro u Zenici gledala Winx. Da ne govorim koliko sam se puta veselio uz Winx i slušao pjesme Winxa, a u isto vrijeme i plakao uz njih…

 

  Inspirisan Winxom počeo sam vježbati pisanje i crtanje u želji da ću jednoga dana i sam izdati knjigu, strip ili sopstveni crtani. Za ovaj blog što čitate, za ove članke i cjelokupan sadržaj zaslužan je Winx. Za fakultete koje sam upisao zaslužan je također Winx, jer sam kroz njih spoznao svoje talente. Zbog istih predivnih Winxica i fasciniranošću magijom, počeo sam spontano izučavati duhovnost, astrologiju kao i tarot. 

I ponekad, sada, donekle mogu dokučiti piščevu inspiraciju kao i poruke koje je plasirao svojom franšizom. Bloom, djevojka koja se ne uklapa i njena potraga smo svi mi, „indigo duše“ koje traže svoje mjesto pod zvjezdanim nebom. Bloom je poziv da otvorimo svoja srca, poziv na cvjetanje srca, i da živimo i gradimo svijet kakav mi želimo, a ne kakvog nam drugi nametnu. Kao i ona prošao sam u odrastanju nijanse bola i patnje ne znavši podmuklo ih kriti poput zvijeri. 

Pokušali su me promijeniti, da ne budem ja onaj kakav jesam, pokušali su mi ukrasti moje svjetlo, moju „moć“, kao što su Bloom htjeli ukrasti njezin zmajev plamen… Ipak ostao sam ja – ja, i teško je, mogu priznati, teško je biti izložen osudom samo zato što volim nešto drukčije ili imam drukčije želje od drugih ili uvjerenja. Ipak, tada okrenem se i vidim da sam cijeli jedan svijet stvorio nadanjima i shvatio da je potrebno samo otvoriti srce i željeti, negdje, ispod tog znaka Winx. I da, ne mogu Vam reći koja mi je omiljena Winxica, da ste me kao mlađeg pitali, svake godine bi bila druga, a sada nemoguće je izdvojiti jednu jer svaka nosi dio mene.

 

  Kako zbog predrasuda koje prate život na Balkanu nisam mogao ili nisam pak smio imati Winx lutke kao dijete, a bila mi je velika želja imati simboličnu kolekciju Winxica, sada kao stariji uspio sam si ostvariti tu želju bez obaziranja na nečije mišljenje, čak ni na mišljenje ukućana. Ove lutke možda nemaju glas ali one govore više od riječi. Na poslijetku, za nekoga je Winx običan crtani i mala uspomena na djetinjstvo ali meni su Winxice sve. Dijete u meni sada dobro zna šta zapravo znači riječ „Winx“, a ove lutke Winxica u nastvaku koje sam izdvojio iz svoje kolekcije su materijalni podsjetnik na magiju koja vječno teče mojim bićem, a njihova krila su podsjetnik na krila u srcu. 

I nije potrebno govoriti ništa, već samo treba letjeti i ne osvrtati se i vjerovati svojim krilima, a krila su u svima nama! U isto vrijeme vjerujem da negdje, u nekim dalekim prostranstvima zaista postoje vile poput Winxica koje brinu za nas i čuvaju nas, pa čak i onda ako ne vidimo ih, možemo osjetiti da dušu poklanjaju svu. Možemo osjetiti, samo ako otvorimo naša mala srca…

Slika lijevo: Bloom u vilinskoj formi Mythix; gornja slika desno: Lejla, Tehna i Bloom u civilu;
donja slika desno: Bloom u transformaciji Butterflix i Mjuza Tynix.

Gornja slika lijevo: Flora Lovix; donja slika lijevo: Lejla u civilu;
gornja slika desno: Bloom u civilu i Stella u vilinskoj formi; donja slika desno: Lejla u vilinskoj formi u novoj “reboot” franšizi iz 2025.

Još mojih predivnih, ekskluzivnih lutkica Winx, koje su bile limitirano izdanje kada su se prodavale.

Moja kolekcija Winx figurica iz perioda 2008-2012.

Za kraj još Winx i lutaka drugih franšiza koje su mi bile zanimljive za kolekciju.

Do novih čitalačkih pustolovina,

Alek Boras.

Astrologija između vjerovanja, kulture i savremenih medija

    Astrologija je jedna od najstarijih disciplina na svijetu, koja opstaje sve do dana današnjeg. U vremenu globalne nesigurnosti, ubrzanog načina života, konstantnog protoka informacija življa je nego ikada. Mišljenja ljudi oko pitanja astrologije su podijeljenja: od onih koji smatraju da je astrologija moćan alat na putu čovjekove samospoznaje, preko onih koji astrologiju povezuju sa praznovjerjem predvođeni ličnim uvjerenjima sve do onih koji ju potpunosti ju negiraju. Ipak ona postoji, ona se koristi i ona je zastupljena u svim sferama ljudskog društva. 

Značaj astrologije i njen utjecaj kroz historiju, ali i njezina pozicija u vremenu u kojem živimo je tema koju ćemo ovim člankom pokušati istražiti.

 

 

Izvor: https://www.lovetoknow.com/life/astrology/how-does-astrology-work

 

Histroijsko-filozofski osvrt na astrologiju

 

  Prema brojnim historičarima, astrologija je nastala u Mezopotamiji prije od prilike tri i pol hiljade godina. Ipak, u današnjem vremenu kada znamo da su prije naše, postojale još brojne tehnološki naprednije civilizacije, prema modernim znanstvenicima, ali i prema najstarijim očuvanim tekstovima na svijetu u koje spadaju Vede i Vedante, teško je pojmiti koliko je stara astrologija. U svakom slučaju možemo zaključiti da je astrologija postojala i postoji od početaka vremena. 

Brojni znanstvenici zainteresirani za astrologiju smatraju da današnja općeprihvaćena astrologija potječe iz drevne Indije. Ipak ako razmišljamo o astrologiji, važno je da razumijemo čovjekovu potrebu da nađe istinski smisao unutar ovog ogromnog svemira. Pitanja o samospoznaji, o duhovnom jatstvu, o svjesnosti i šta se dešava nakon smrti – ili možda još bolje - šta je prije rođenja, vječna su pitanja ljudskog postojanja. 

Ironično za drevne civilizacije poput staroslavenske, egipatske, majanske i brojne druge za koje govorimo da su bile primitivne je to što su imale ogromno znanje o matematici, fizici, astronomiji, astrologiji… Stanovnici drevnih civilizacija su imali itekako znanje o prirodi duše, koja je vječna, neuništiva, a ipak morala je prihvatiti materijalno tijelo na osnovu svoje razine svjesnosti.

 

  Prema drevnim Vedama kao i Vedantama koje su najbitniji dio Veda, koje se prevode doslovno kao „kraj Veda“, ali u biti predstavljaju samu srž, u materijalni svijet smo pali zbog svoje sebične želje da vladamo, umjesto da se predamo Svevišnjoj Božanskoj Ličnosti, kreatoru i samih polubogova, kao i Svemira, ljudi, biljaka, životinja i drugih živih bića kojih ima prema istim zapisima 8,4 milijuna vrsta od kojih samo nekoliko milijuna otpada na ljudske vrste, a mi Zemljani smo samo jedna od njih. 

Tako Rig Vede spominju brojne astrologe među kojima je istaknuti Garga Muni, koji je živio prije od prilike pet do šest hiljada godina, koji je prepoznao Svevišnju Božansku Ličnost, Adipurushu, kada se sam pojavio na Zemlji kakav jeste. 

Judeokršćanske rane tradicije također opisuju brojne poznavaoce astrologije, među kojima je bio i kralj Solomon, koji je prema svojim spoznajama o makrokosmosu, ali i mikrokosmosu izgradio cijeli sistem suptilnih znakova koji se koriste i dan danas ali u svrhu talismana. Prema gnostičkoj Bibliji, sam Isus, odnosno Ješua je bio poznavaoc astrologije, a Njegova kći koju je imao sa svojom suprugom Marijom Magdalenom – Sara, naslijedila je Njegovo znanje, te istim propovijedala božansku istinu u Francuskoj. U Parizu, tačnije u čuvenoj crkvi Noterdam nalazi se Njezina kapelica koju godišnje štuju milijuni ljudi diljem svijeta, a lik Svete Sare je prije svega prepoznatljiv Romima – Sara Kali. 

Novi zavjet također priča priču o „Sveta tri maga“, predstavnicima drevnih naroda, koji su pronašli štalicu u kojoj se Isus rodio, prateći Betlehemsku zvijezdu. 

Islamska tradicija, slično kao i judeokršćanska i vedska, govori o čovjekovom padu iz dženeta u ovaj materijalni svijet zbog grijeha kojeg su počinili prvi ljudi. Izmanipulisani bićem znanim pod imenom Lucifer, prvi ljudi su nasjeli na njegov trik, te želeći biti poput Boga i gospodariti, za Božju kaznu dobili su život na Zemlji kako bi se nakon brojnih iskušenja vratili natrag Vrhovnom Gospodaru. 

Takav grijeh se naziva istočnim grijehom koji se u Judeokršćanstvu i Islamu tumači kao grijeh predaka, dok se u Dalekom istoku tumači kao karma, koju duša prolazi iz života u život sve dok se ne oslobodi karme, računa uzimanja-davanja, te se vrati Svevišnjem – Mokša, oslobođenje od ciklusa rađanja i umiranja. 

U kontekstu islamske tradicije važno je napomenuti znanje koje su prvi muslimani imali o kosmičkim ciklusima, pa samim time i simbol Mjeseca i zvijezde je jedan kosmički aspekt, pri kojem Mjesec kao provodnik spušta energiju, znanje, svjesnost na Zemlju. 

U srednjem vijeku, poznatom za Evropu i kao „crno doba“, arapski astronomi su temeljito izučavali sponu između kosmičkih pojava i njigovih utjecaja na svu živu i neživu prirodu na Zemlji, a brojna sazviježđa i dan danas nose arapska imena koja su im nadjenuli arapski znanstvenici. Najpoznatiji arapski astrolozi bili su Al-Battani i Ma Yize. Astrologija je bila popularna do te mjere da su bhagdadski kalifi osmog i devetog stoljeća bili okruženi astrolozima kao svojim savjetnicima. 

Bitno je napomenuti da znanje o mjesečevim mijenama i njihovim utjecajima je bilo ključno za praćenje lunarnog kalendara, koji je od ključnog značaja svim muslimanima diljem svijeta, zbog izračunavanja Mjeseca Ramazana, te blagdana Ramazanskog bajrama i Kurban bajrama. 

U srednjovjekovnoj Evropi brojni naučnici su također razumjeli bitnost kosmičkih ciklusa te njihovih utjecaja, međutim javni govor o tome je bio tabu prvenstveno zbog želje moćnika da vladaju, koji su svaki oblik nauke nazivali praznovjerjem. Ipak, ironično, astrologija, uz astronomiju i fiziku te matematiku je bila ključan predmet na sveučilištima diljem Evrope. 

Najpoznatiji evropski astrolozi bili su Galileo Galilej koji je između ostalog bio osuđen na kućni pritvor zbog izrade i tumačenja ličnih natalnih karata klijentima, zatim Johannes Kepler, Francis Bacon… Isaac Newton je također bio poznavatelj astrologije, iako nije se bavio istom u praksi.

Izvor: https://www.afrikaiswoke.com/babylonian-astrology-origins/

 

Astrologija u savremenom društvu

 

  U savremenom dobu, brojni astrolozi definiraju astrologiju kao nauku koja se bavi posmatranjem, praćenjem, razumijevanjem i tumačenjem kosmičkih utjecaja na živu i neživu prirodu. 

Astrolozi Derek i Julija Parker definišu astrologiju kao neizmjerno staru disciplinu koja je izvršila snažan utjecaj na čitave civilizacije. Čuveni psiholog devetnaestog i dvadesetog stoljeća, Carl Jung, koji je veliki dio svog rada posvetio astrološkim istraživanjima, te objavio brojne knjige sa rezultatima istih poput knjige „Tumačenje prirode i psihe“ koju je objavio sa W. Paulijem, definiše astrologiju kao sveukupno znanje o psihologiji drevnih civilizacija. 

Mada astrologija još uvijek nema službeno status nauke, tečajevi astrologije su vraćeni u brojna sveučilišta diljem svijeta poput Harvarda, Oksforda, Sorbone… 

Na području Balkana postoje brojne škole astrologije među kojima je najpoznatiji Institut Kepler, koji je u korporaciji sa američkim Institutom za astrološka istraživanja. 

U popularnoj kulturi koju je naveliko oblikovala medijska gobalizacija, astrologija ima značajno mjesto, od dnevnih novina, portala, web stranica, sve do kasnonoćnih emisija u kojima žene sa kristalom kuglom sebe nazivaju astrologinjama. Zbog toga, mnogi ljudi često astrologiju izjednačavaju sa praznovjerjem, koje je protiv principa gotovo svih religija svijeta. 

Da astrologija nije praznovjerje, niti se izjednačava sa gledanjem u kristalnu kuglu, u zrno kafe ili u listiće čaja na dnu šolje, potvrđuju i moji sagovornici, profesionalni astrolozi.

 

  Lana Strajnić (54) dolazi iz Novog Sada. Navodi kako joj se interesovanje za astrologiju pojavilo 90-ih godina, a razlog je znatiželja. 2000-ih je upisala Institut za astrološka istraživanja „Johannes Kepler“ u Beogradu. Nakon brojnih priznanja, diplomom Keplera dobila je zvanje profesionalnog astrologa i odlučila je preusmjeriti svoju karijeru na astrološka istraživanja. Navodi kako joj je studij astrologije donio promjene u pogledu na život i razumijevanju stvari. Astrologiju definiše kao samospoznaju. Citira profesora i predsjednika Instituta Kepler, Aleksandra Imširagića: „Astrologija je uputstvo za korištenje samog sebe“. 

Do dana današnjeg Lana je završila još brojne podgrane astrologije i svoju karijeru je odlučila usmjeriti na astrološke edukacije u sklopu škole koju drži. Kada je riječ o klijentima, kod nje, kaže, ne dolaze ljudi koji žele „gatanje“, već oni koji žele duhovno i emotivno rasti, razumijeti promjene koje se dešavaju oko nas i u nama, te naučiti djelovati u skladu sa istim. 

Baš iz tog razloga, Lana tvrdi, kako bi se na Balkanu trebala podići svijest o astrologiji, kroz, barem tečajeve, kurseve ili izborne predmete u sklopu Univerziteta, po uzoru na Zapadne zemlje.

  Marko Malešević (25), dolazi iz Banja Luke, a trenutno živi u Austriji u Beču. Njegovo interesovanje za astrologiju potječe još iz srednje škole, a trenutno je apsolvent škole za astrološko obrazovanje „Hermes“. 

Marko navodi kako je astrologija u savremenom dobu bitna jer daje dublje razumijevanje nas, kao ljudi, te nam pomaže u razvijanju samosvijesti, koja je, kako tvrdi, danas naročito mladima potrebna. Marko također nam govori o bitnosti razumijevanja kosmičkih ciklusa koji utječu na živa bića kako na fizičkom tako i na duhovnom nivou. Astrologiju također vidi kao jednu sponu između mikrokosmosa i makrokosmosa. 

Mikrokosmos prema njemu predstavlja unutrašnji svijet čovjeka, spoj njegovih misli, emocija i karmičkih obrazaca koji utječu na njegovo njegovo djelovanje, dok makrokosmos, kako navodi, predstavlja širi univerzalni poredak. 

Marko tvrdi kako je cilj razumijavanja astrologije, kao i kosmičkih ciklusa ustvari učenje svrhe ljudskog postojanja na Zemlji, i ostvarenje duše razumijevanjem i izdizanjem iznad karmičkih ciklusa koji nas vežu za materijalno postojanje. Prema Marku nije važno da li to nazivamo Božjim putem, kosmičkim ciklusima ili životnim lekcijama, sve su to u suštini sinonimi za iste pojmove.

 

  Sanjin Emkić (34) iz Tuzle bavi se već dugi niz godina vedskom astrologijom. U intervjuu navodi kako njegovo interesovanje za istu nije došlo slučajno. Kaže kako je oduvijek bio privučen vedskom kulturom, raznim yogama, meditacijom, alternativnom medicinom i istočnjačkim znanjem uopće. Na taj način je pronašao „Jyotish“, koji je prema njemu i za njega najprecizniji astrološki sistem. 

Razmatrajući Vede, Sanjin navodi kako čovjek nije odvojen od svemira, već je i sam jedan mali kotačić u njemu, te sve što se dešava na Zemlji, od društvenih i prirodnih pojava i procesa odraz je onoga što se dešava na nebu. 

Sanjin govori kako bit vedske astrologije, ali i svih ostalih astroloških sistema nije saznati šta će se dogoditi, nego razumijeti zašto se nešto događa, i na koji način to možemo svjesno proživjeti. Prema Sanjinu, planete i zvijezde te njihovi ciklusi prikazuju faze rasta, krize, sazrijevanja i transformacije čovječanstva. One ne ograničavaju slobodnu volju, već su mape vremena i prostora. Za Sanjina astrologija nije praznovjerje, već sistem znanja star hiljadama godina koji povezuje psihologiju, duhovnost i realne životne događaje.

 

  Damir Boras (69), Zeničanin, penzionisani je inžinjer metalurgije i kritičar je astrologije. Kao neko ko živi „opipljivu nauku“, u svakom smislu te riječi, Damir navodi kako je glavni problem astrologije, na putu da postane priznata nauka taj što još uvijek ne postoje instrumenti koji mogu tačno i precizno izmijeriti utjecaj kosmičkih ciklusa na živu i neživu prirodu. U tom smislu Damir kritikuje fatalizam – uvjerenje da je sve unaprijed određeno, a vjeruje da takva filozofija može umanjiti osobnu odgovornost. 

Ipak, unatoč svojoj kritici, Damir vidi potencijal astrologije u spoju sa modernom psihologijom, a kako navodi, spreman je promijeniti mišljenje ukoliko priznata nauka donese ključne dokaze o utjecaju kosmičkih ciklusa na prirodu i društvo na Zemlji. 

 

 

  Postoji još mnogo interesenata za astrologiju kao nauku na području bivše Jugoslavije, a to nam potvrđuje postojanje instituta i škola za astrološko obrazovanje. Postoji i mnogo interesenata za astrologiju u vidu klijenata koji su spremni da im neko izradi horoskop, ili na starinski način rečeno, da im neko otvori zvijezde. 

Ipak postoje mnogi ljudi koji se plaše astrologije, vjerujući da je ista povezana sa kultovima, magijom ili „gatanjem“. Razlog za to je neznanje kojem je najviše doprinijela žuta štampa, ali i neadekvatni audiovizuelni medijski sadržaj na određenim kanalima sa needuciranim ljudima. Isti problem, nažalost, danas se proširio i na internet, na društvenim mrežama gdje ljudi lako povjeruju neobrazovanim ljudima koji svoje usluge promoviraju kako bi zaradili nešto novca.

Profesionalni astrolozi s druge strane ograđuju svoj rad kao i svoje znanje od takvog medijskog sadržaja, ali ono što je najveći problem je i dalje nedostatak medijskog prostora za profesionalne astrologe. Korporativni medijski servisi plasiraju emisije sa medijskim sadržajem koji u svojim imenima nose naziv „astro“, zbog ličnih profita, bez savijesti da kaljaju ugled drevne i moćne discipline. 

S druge strane manjak edukacije o astrologiji, te predrasude na osnovu već plasiranog sadržaja, stvara pritisak profesionalnim astrolozima na području Balkana od izloženosti govoru mržnje, zbog neadekvatnih mjera za zaštitu od istog. 

Ipak svako ko je barem malo astrološki edukovan, razumije da posmatranje kosmičkih ciklusa te djelovanje istih na pojedinca ali i na društvene pojave i procese nemaju nikakve veze sa horoskopom na kraju dnevnih novina, na portalima, na audiovizuelnim medijma i na kraju krajeva sa magijom, s kojom većina poistovijećuje astrologiju. 

Magija prije svega predstavlja disciplinu i niz rituala i procesa kojim moćnici iskorištavaju resurse prirode i koriste iste u pozitivne, negativne ili neutralne svrhe, ali u svakom smislu za ostvarenje sopstvenih ciljeva ili ciljeva većine. Na taj način, tehnologija 21. stoljeća je sama po sebi magija na djelu. Pojedinci koji nažalost nisu dovoljno zainteresirani za astrološku edukaciju nazivaju astrologiju magijom, a ne razumiju da produkt magije drže svakog dana u svojim rukama, bude se i zaspivaju sa istim, produktom koji se naziva „pametni telefon“. 

Pitanje koje ostaje u zraku je da li moćnici koji upravljaju ovim svijetom ne žele da ljudi budu astrološki obrazovani, te svjesno astrologiju potiskuju u koncept pseudonauke kako bi oni iskoristili ljudsko neznanje u svoj profit, što nam je historija više puta pokazala. Činjenica je da se astrološki aspekti i kosmički ciklusi koriste u svim svjetskim događajima i izborima, sve do onih lokalnih.

Izvor: https://fourfliesvaults.bandcamp.com/album/horoscope

 

 

Budućnost astrologije – Nauka ili pseudonauka?

 

  Ipak astrologija je doživjela svoju renesansu u svijetu, a znanje o svemiru se budi iz dubina vremena. Uvođenje astrologije na Univerzitete je predivna, ali i dalje tako daleka zamisao, koja ipak nije nemoguća budući da se brojni pojedinci diljem svijeta trude da astologija dobije ponovno zvanično status nauke. 

Na Balkanu bi bilo korisno da zainteresirani pojedinci imaju priliku kroz različite kurseve i tečajeve, te kroz dodatnu nastavu u srednjim školama ali i na Univerzitetima naučiti važnost astrologije najprije zbog razumijevanja sopstvene svijesti. Takva se praksa već odavno održava u brojnim prestižnim Univerzitetima Zapadnih zemalja, ali i na Dalekom istoku. 

Tako npr. u Japanu pored dokumenata, na razgovoru za posao potrebno je dostaviti i svoju natalnu kartu, koja može biti presudna za nečije zaposlenje.  Astrološka edukacija na Balkanu je svakako prijeko potrebna i za razumijevanje naše burne historije te razumijevanje naše uloge u istoj. Iz tog razloga ostaje nada da će astrologija svoju renesansu doživjeti i na našjim područjima. 

Astrologija nije religija, ali sve i jedna religija koja postoji i koja je ikada postojala počivala je na kosmičkim ciklusima. Samo shvatanje postojanja kosmičkih ciklusa kojima se bavi astronomija nije dovoljno, dok ne razumijemo njihov utjecaj po nas. Astronomija se bavi samim posmatranjem svemira i pojava u istom, dok astrologija postavlja pitanje zašto se te pojave događaju. Stoga, ostaje nam vidjeti kojom brzinom će svijest o astrologiji rasti na području brdovitog Balkana. 

Na kraju krajeva, vidjeli mi to ili ne, prihvatili znanje o astrologiji ili odbacili sve to pripisujući astrologiju „ludim teoretičarima zavjere“, ona je i dalje tu svuda oko nas. Niti jedno biće nema istu kartu zvijezda kao niti isti otisak prsta. Astrologija se oduvijek koristila, koristi se i koristit će se sve dok postoji svjesnog čovjeka na Zemlji koji se pita ko je postavio zvijezde na nebo i zašto, kao što su se pitali i naši preci na početku vremena.

Alek Boras.